Glupoj osobi je uvijek dosadno. Dosadno joj je zato što je prikupila odgovore od drugih i stalno ih ponavlja. Dosadno joj je jer su joj oči pune znanja, pa ne može da vidi šta se dešava. Takva osoba zna previše, a da ne zna ništa. Takva osoba nije mudra, samo posjeduje znanje. Kada gleda cvijet, ona ne vidi taj cvijet. Ona vidi sve cvijetove o kojima je čitala, sve cvjetove o kojima su govorili pjesnici, sve cvjetove naslikane od strane slikara i one o kojima su govorili filozofi sve cvjetove o kojima je slušala- veliki je to skup sječanja, informacija. Cvijet koji stoji pred njom se gubi u toj masi, u toj gomili. Takva osoba ne može da je vidi. Ona samo ponavlja; ona kaže: “Cvijet je lijep!” Ni te riječi nisu njene, nisu autentične, nisu iskrene, nisu tačne. Glas pripada nekom drugom….ona samo pušta kasetu.
Glupost je ponavljanje, ponavljanje drugih. Glupost je jeftina i to zato što ne morate da učite. Učenje je naporno. Čovjek mora da ima petlju da bi učio. Učenje znači da čovjek mora da bude skroman. Učenje znači da čovjek mora da bude spreman da odbaci staro, mora stalno da bude spreman da prihvati novo. Učenje znači biti u stanju neegoizma.
I nikada ne znate kuda če vas učenje odvesti. Čovjek ne možeda predvidi ništa u vezi sa učenjem; život će mu stalno biti nepredidljiv. Sam čovjek ne može da predvidi šta če se dogoditi sutra, gdje če biti sutra. Kreče se u stanju neznanja. Tek kada počnete da živite u neznanju, tek kada stalno budete u stanju neznanja, tada učite.
Zato djeca tako lijepo uče. Kako odrastaju, djeca prestaju da uče, jer se znanje nakuplja i lako ga je ponavljati.Zašto bi se mučili? Jeftino je i jednostavno držati se šablona, kretati se ukrug. A onda dođe dosada. Glupost i dosada idu ruku po ruku. Inteligentna osoba je svježa poput rose na jutarnjem suncu, svježa poput zvijezda na nebu. Možete osjetiti njenu svježinu koja je poput povjetarca. Inteligencija je sposobnost da se uvijek iznova rađate. Inteligencija znači upokojiti prošlost, inteligencija znači živjeti sadašnjost. Inteligencija glave, zapravo, i nije inteligencija; to je znanje. Inteligencija srca je inteligencija, jedina inteligencija koja postoji. Glava je ta koja samo prikuplja. Uvijek je stara, nikada nije nova, nikada nije originalna. Dobra je za određene stvari, savršeno je dobra za arhiviranje. A čovjeku je to potrebno u životu- toliko toga mora da zapamti. Um, glava, to je biokompjuter. Tu možete da prikupljate znanje i kada god vam zatreba , možete da ga izvučete. Glava je dobra za matematiku, za računanje, za svakodnevni život, za pijacu. ALI, AKO MISLITE DA, DA JE TO SVE ŠTO ČINI VAŠ ŽIVOT, ONDA ČETE OSTATI GLUPI.
Nikada nečete spoznati ljepotu osječanja i nikada nečete spoznati blagoslov srca. Nikada nečete spoznati sklad koji vodi preko srca, božanstvenost koja vas ispunjava samo kroz srce. Nikada nečete spoznati molitvu, nikada nečete spoznati poeziju, nikada nečete spoznati ljubav.
Inteligencuja srca stvara poeziju u vašem životu, pretvara vaše korake u ples, čini vaš život radosnim, čini da vaš život postane slavlje, ispunjen smijehom. Ona vam daje smisao za humor. Ona vas čini sposobnim da volite, da dijelite. To je pravi život. Život koji se živi iz glave je mehanički život. Tako postajete robot iako možda jeste efikasan robot; roboti su efikasni, mašine su mnogo efikasnije od čovjeka. Mnogo šta možete da dobijete uz pomoč glave, ali nečete mnogo proživjeti. Možda će vam standard života biti bolji, ali nečete imati život.Život potiče iz srca. Život može da se razvije jedino iz srca. On se nalazi u zemljištu srca gdje ljubav raste, gdje život raste, gdje božanstvenost raste. Sve što je lijepo, sve što je zaista vrijedno, svešto ima smisla, što ima značaj, dolazi iz srca. Srce je vaš centar, glava je samo periferija. Živjeti u glavi znači živjeti na obodu i nikada ne postati svjestan ljepote i bogatstva koje nudi centar.Živjeti na periferiji je glupo.
Živjeti u glavi je idiotarija, a živjeti u srcu i koristiti glavu kad god je potrebna jeste inteligencija. A centar, gospodar, nalazi se u samoj srži vašega biča. Gospodar je srce, a glava je samo sluga- ovo je inteligencija. Kada glava postane gospodar i zaboravi srce, to je idiotarija.
Izbor je na vama. Zapamtite, kao sluga glava je divna, dosta je korisna, ali kao gospodar, ona je opasna i zatrovače vam čitav život. Pogledajte oko sebe! Životi ljudi su zatrovani, zatrovani su od strane glave. Oni ne mogu da osječaju, više nisu emotivni, ništa ih ne uzbuđuje. Sunce se rađa, ali se u njima ništa ne rađa; oni praznog pogleda gledaju rađanje sunca. Nebo biva ispunjeno zvijezdama-kakava divota, kakva misterija!- ali njihovo srce ništa ne dira, nikakva pjesma se ne rađa u njemu. Ptice pjevaju, a čovjek je zaboravio kako da pjeva. Oblaci plove nebom i paun pleše, a čovjek je zaboravio kako da pleše. Postao je bogalj. Drveče cvjeta. Čovjek razmišlja, nikada ništa ne osječa, a bez osječanja nema ni procvata.
Gledajte, pažljivo proučite, posmatrajte, bacite još jedan pogled na svoj život. Niko drugi vam neče pomoči. Toliko dugo ste bili oslonjeni na druge; zato ste postali tako glupi. Sada povedite računa; to je vaša odgovornost. Dugujete sebi da dobro sagledate sve ono što činite sa svojim životom. Ima li poezije u vašem srcu? Ako je nema , ne gubite vrijeme. Pomozite svome srcu da spozna poeziju. Ima li romanse u vašem životu? Ako je nema, onda ste mrtvi, onda ste se več ukopali u grob. Izađite iz njega! Neka vam život postane romantičan, neka bude ispunjen nekakvom avanturom. Istražujte! Milion vrsta ljepota i divota čekaju samo na vas.Vi stalno idete okolo a nikako da uđete u hram života. Vrata tog hrama predstavlja srce.
Zapamtite, ovo je promjena koja mora da se dogodi; sa razmišljanja treba da pređete na osječanja. Osječanje je bliže onome u vama što se naziva intuicija. Razmišljanje se nalazi mnogo dalje od intuicije. Drugi ljudi su vas učili- to je podučavanje. Nešto čemu vas drugi nisu podučili, a što cvjeta u vama, to je intuicija. Niko vas tome nije podučio, nijedna škola, nijedan univerzitet, nijedan koledž; niko vam ništa nije rekao o tome, to je nešto što če eksplodirati u vama- to je intuicija. Ne morate nigdje da idete, treba samo da uđete u sebe. Osjećanje je bliže intuiciji. Ja ne očekujem nemoguče, ne kažem- “Samo budite intuitivni”- to nemožete. Ako za sada možete da uraditesamo jedno- da pređete sa razmišljanja na osječaje- to če biti dovoljno. Poslije toga je prelazak sa osječanja na intuiciju lagan. Teško je , međutim, prijeći sa razmišljanja na intuiciju. Među njima ne postoji nikakva veza, oni su suprotnosti. Osječanje se nalazi u sredini. Ono se nalazi na istoj udaljenosti i od razmišljanja i od intuicije. Ako krenete u jednom pravcu, dolazite do razmišljanja; ako krenete u drugom pravcu , dolazita do intuicije.
Ove suprotnosti susreču se i prožimaju u osječaju. Nešto od razmišljanja ostaje u osječanju, baš kao i nešto intuicije.
x
