STRAH I SAVJETI KAKO SE SUOČITI SA NJIM…..Osho

Plašite li se mraka? Jeste li pokušali upaliti svjetlo? Ne, ne mislimo na sijalicu, mislimo na unutarnje svjetlo koje je uvijek tu za vas, sa vama. Pročitajte u nastavku koji vid straha će vas dovesti do potpune disfunkcionalnosti, pročitajte kako neki, maleni strah, može deklasirati naše tjelesne funkcije i tiltovati naš mentalni sklop na jako dugo.

Strah je veliko opterećenje za dušu i tijelo, posebno za bubrege i nadbubrežnu žlijezdu.
Strah vodi do napetosti, grčeva, i privlači širok spektar bolesti. Strah je stres, i čini nas bespomoćnima, blokira i smanjuje snagu volje, izaziva nerazumijevanje i nesposobnost.

Strah spriječava trezveno razmišljanje i slabi volju za životom. Vjerovali ili ne; naš strah će privući upravo ono čega se bojimo. Strah blokira tok ljubavi i životnu energiju, prodirući preko bubrega i nadbudrežne žlijezde u tijelo. Zbog toga u bubrezima nastaju grčevi i bolovi, energetski kanali, odnosno meridijani se blokiraju. Djeluje između 6. tog i 11.tog prsnog pršljena, na sračni mišić, poplućnicu ili visceralnu pleuru, (to je unutarnji dio opne koja prekriva plućna krila), dijafragmu, jetru, želudac, slezenu. Područje solarnog pleksusa – područje moći. Ovo se posebno odnosi na strah i osjećaj krivice.

Strah i privredni problemi odražavaju se na spolne organe i mokraćni mjehur, vode problemima s potencijom i ženskim bolestima. Infarkt muškarca prilikom spolnog odnosa je samo-optuživanje što ženi ne može pružiti sigurnost u materijalnom pogledu.
Infarkt je strah da smo krivi! Infarkt želi izgraditi želju za životom u čovjeku i stoga se često javlja skvencijalno, odnosno, opomene u vidu manjeg infarkta. Ukoliko se nakon prvog infarkta želja za životom ne probudi, drugi je smrtonosan.

Mnogi misle da su sebi olakšali tako što odbijaju da se suoče, pokušavaju zaboraviti i odgoditi neminovno, a to je sve samo pokušaj da se strah ignoriše. Strah izražavamo i kada ispitujemo druge osobe i pokušavamo time prebaciti odgovornost na njih, ponekad čak i idealiziranjem druge osobe u smislu; doći će neko i riješiti sve moje probleme.
Način na koji strah traži da se izrazi je postavljanje uslova i pregovaranje, manifest; kakav si ti prema meni i ja ću biti prema tebi.

Ne biti voljen, odnosno strah od ne bivanja voljenim je osjećaj koji u potpunosti blokira razum.

Strah od mraka je strah od stida i poniženja jer ‘mrak skriva stid’.

Kod muškaraca se strah izražava najviše kroz napetost, tvrdoglavost i probojnost, dok kod žena izražava kod iznenađenje, zapanjenost, ili ostajanje bez teksta.

Strah se izražava općenito kroz zbrkane misli, rastrojenost, poricanje, postavljanje uslova, odustajanje od ciljeva i motorički nemir.

NAPADI PANIKE, STRAHOVI I FOBIJE

A šta ako se ne plašite ničega određenog, nego se jednostavno plašite osjećaja straha, ili se plašite vlastite reakcije na osjećaj straha?

Pročitajte razmišljanja i savjete kako se riješiti straha, velikog indijskog mistika Osho-a

STRAH OD PATNJE

Jedini problem sa strahom od osjećanja tuge, očaja, gnjeva, beznađa, patnje i tjeskobe je taj što vi želite da se oslobodite svega toga. To je jedina prepreka.

Vi treba da živite sa time. Ne možete samo bježati. Sve to je izuzetna prilika da se život sjedini i raste. Sve su to izazovi života. Prihvatite ih. Oni su sreća u nesreći. Ako želite da pobjegnete od toga, ako želite da se nekako oslobodite svega toga, tada će se ukazati problem – jer kada želite da se nečega oslobodite, vi nikada u to ne zagledate direktno. A onda te stvari počinju da se skrivaju od vas jer ih vi osuđujete; a onda to ide dublje u vašu podsvijest, skriva se u neki dublji ugao vašeg bića gdje to više ne možete pronaći. To uđe u temelj vašeg bića i tamo se sakrije. I, naravno, što duble uđe stvara više nevolja – jer onda to počinje da djeluje iz nepoznatog ugla vašeg bića gdje ste sasvim bespomoćni.

Zato je prva stvar: nikada ne potiskujte. Prva stvar je: bilo koje stanje da je u pitanju, to je vaše stanje. Prihvatite to i dopustite da se pojavi – neka se to ukaže pred vama. Zapravo, samo reći “ ne potiskivati” nije dovoljno. Ako mi dopustite, ja bih rekao: “Budite bliski sa time.”

Vi se osjećate tužno? Budite bliski sa time, prijateljski, imajte milosti prema tome. Tuga, takođe, ima svoje biće. Prihvatite je, dopustite da se ukaže, zagrlite je, sjedite sa njom, uzmite je za ruku. Budite prijateljski sa time. Budite u ljubavi sa time. Tuga je divna! Ništa nema lošeg u njoj. Ko vam je rekao da je loše biti tužan? Zapravo, samo vam tuga daje dubinu. Smjeh je površan; sreća je površna. Tuga ide do samih kostiju, do same srži. Ništa ne ide tako duboko kao tuga.

Zato se nemojte brinuti. Ostanite sa time i tuga će vas odvesti do najdublje suštine. Vi možete ići sa time i bićete u mogućnosti da spoznate nekoliko stvari koje vaše biće nije znalo prije. Takve stvari se mogu proživjeti samo u tužnom stanju, one se nikada ne mogu poroživjeti u stanju sreće. Mrak je dobar, takođe, mrak je božanski, takođe. Dan nije samo za bitisanje, noć je za to, takođe. Ja takav pristup nazivam religiozan…

Osoba koja može biti strpljivo tužna će otkriti da se iznenada jednog jutra sreća ukazuje iz nekog nepoznatog izvora. Taj nepoznati izvor je božansko. Vi ćete to zaraditi ukoliko budete zaista tužni; ako budete istinski beznadežni, očajni, nesretni, napaćeni; ako ste živjeli u paklu, vi ste zaslužili raj. Vi ste platili tu cijenu…

Susretnite se sa životom. Suočite se sa životom. Teški trenuci će biti prisutni ali ćete jednog dana uvidjeti da su vam ti teški trenuci dali snagu jer ste se suočili sa njima. Oni su morali biti prisutni. Ti teški trenuci su naporni kada prolazite kroz njih, ali kasnije ćete uvidjeti da su vas oni učinili sjedinjenim. Bez njih nikada ne biste mogli biti usredsređeni, utemeljeni.

Sve religije svijeta su bile represivne; nova religija budućnosti će biti izražajna, oslobađajuća. A ja učim toj novoj religiji… neka ispoljavanje bude jedan od najtemeljnijih pravila vašeg života. Čak i ako treba da patite zbog toga, patite! Nikada nećete biti gubitnici. Ta patnja će vas učiniti još sposobnijim da uživate u životu, da se radujete životu.

Osho
The Art of Dying

STRAH OD SAMOĆE

Suočiti se sa samoćom je zastrašujuće i bolno, i osoba pati zbog toga. Ništa ne treba raditi da se to izbjegne, ništa ne treba raditi da se um skrene od toga, ništa ne treba raditi da se pobjegne od toga. Čovjek treba da propati i da prođe kroz to. Ta patnja i taj bol je dobar znak da ste blizu novog rođenja, jer svakom rođenju prethodi bol. To se ne može izbjeći, to se i ne treba izbjeći jer je to dio vašeg rasta. Ali zašto postoji taj bol?

To se mora razumjeti jer će vam to shvatanje pomoći da prođete kroz to, a ako kroz to prođete sa znanjem, vi ćete mnogo lakše i brže izaći iz toga. Zašto nastaje bol kada ste sami? Prva stvar je ta što se vaš ego razboli. Vaš ego može da bitiše samo sa drugima. On je odrastao u odnosu, on ne može bitisati sam. Zato ako je situacija takva da on ne može bitisati, on počne osjećati da se guši; osjeća da je na granici smrti. To je najdublja patnja. Vi tada osjećate kao da umirete. Ali to vi ne umirete; to umire samo vaš ego, koji ste prihvatili kao da ste vi, sa kojim ste se poistovjetili. On ne može da bitiše jer vam je dat od drugih. To je njihov doprinost. Kada ih napustite, vi to ne možete odnijeti sa sobom.

Zato će u samoći pasti sve ono što znate o sebi; malo po malo će nestati. Vi možete produžiti svoj ego neko vrijeme – a i to ćete uraditi putem mašte – ali to ne možete produžiti mnogo duže. Bez društva ste iskorijenjeni; nema više tla odakle ego dobija hranu. To je osnovni bol. Vi više nijeste sigurni ko ste: vi ste odbačena ličnost, izgubljena ličnost. Ali to je dobro jer dok to lažno ne napustite, stvarno se ne može ukazati. Dok ne budete sasvim okupani i ne budete ponovo čisti, istinsko vaše se ne može pojaviti.

To lažno JA je zauzelo tron. Ono se mora detronizovati. Životom u samoći, sve što je lažno može nestati. A sve što vam je dato od strane društva je lažno. Zaista, sve što je dato je lažno; sve što je rođeno sa vama je stvarno. Sve to što ste vi sami od sebe, što nije doprinos nekog drugog, je stvarno, autentično. Ali lažno mora otići, a to lažno je veliko ulaganje. Vi ste mnogo uložili u to; vi ste to tražili veoma mnogo; sve vaše nade ovise o tome. Zato kada to počne da iščezava, vi ćete se osjećati uplašeni, u strahu ćete drhtati: „Što si to uradio sebi? Uništio si čitav svoj život, čitavu strukturu.“

Postojaće strah. Ali vi treba da prođete kroz taj strah; samo tako možete postati neustrašivi. Ja ne kažem da ćete postati hrabri, ne. Ja kažem da ćete postati neustašivi. Hrabrost je upravo dio straha. Bilo koliko da ste hrabri, strah se krije iza toga. Ja kažem: ne-zastrašenost. Vi nećete biti hrabri; nema potrebe da budete hrabri kada nema straha. Oboje, i hrabrost i strah postaju nebitni. Oboje su aspekti jedne iste medalje. Zato vaši hrabri muškarci nijesu ništa drugo do vi koji nastojite da dubite na glavi. Vaša hrabrost je skrivena u vama, a vaš strah je na površini; njihov strah je skriven u njima, a njihova hrabrost je na površini. Zato kada ste sami, vi ste veoma hrabri. Kada razmišljate o nečemu tada ste veoma hrabri, ali kada se ukaže stvarna situacija, vi ste puni straha.

Čovjek postaje neustrašiv samo onda kada prođe kroz duboki strah od svega – to je rastapanje ega, rastapanje lika i rastapanje ličnosti. To je smrt jer vi ne znate da li će se život ukazati iz toga. Tokom tog procesa ćete znati samo smrt. Tek kada budete mrtvi kao takvi, kao lažno biće, tek tada ćete znati da je smrt bila samo vrata za besmrtnost. Ali to će biti na kraju; tokom procesa ćete samo umirati. Sve što ste mnogo njegovali je otišlo od vas – vaša ličnost, vaše ideje, sve za što ste mislili da je divno. Sve to vas je napustilo. Postali ste obnaženi. Sve uloge i svi kostimi su odnešeni. U tom procesu će strah biti prisutan, ali taj strah je utemeljen, nužan, neizbježan – čovjek treba da prođe kroz to. Vi treba to da shvatite, i zato ne pokušavajte da to izbjegnete, ne pokušavajte da pobjegnete od toga jer će vas svako bjekstvo ponovo vratiti natrag. Vi ćete se ponovo vratiti svojoj ličnosti.

Oni koji ulaze u duboku tišinu i osamu me uvijek pitaju: „Strah će biti prisutan, što onda da radimo?“ Ja im obično kažem da ne rade ništa, samo da prožive taj strah. Ako podrhtavanje dođe, drhtite. Zašto to spriječavati? Ako se ukaže neki unutrašnji strah, i ako zbog toga drhtite, drhtite sa time. Nemojte ništa raditi. Dopustite da se to dogodi. Ono će otići samo od sebe. Ako to izbjegnete… a vi to možete izbjeći. Vi možete početi da pjevate Ram, Ram, Ram; vi se možete vezati za mantru kako bi se vaš um zaposlio. Vi ćete se smiriti i straha neće biti; vi to tako gurate u nesvesno. To je izašlo – što je dobro – i tako ćete se osloboditi toga – to vas je napuštalo, a kada vas napušta, vi ćete drhtati.

To je prirodno jer iz svake ćelije tijela i uma, određena energija koja je uvijek bila prisutna i koja je potiskivana, sada izlazi. Tu će biti potresa i drhtanja; to će biti nalik zemljotresu. Čitava duša će biti uznemirena zbog toga. Ali neka tako bude. Nemojte ništa raditi. To je moj savjet. Nemojte čak ni mantrati. Ništa ne pokušavajte da radite sa time, jer bilo što da uradite, to će ponovo biti potiskivanje. Samo dopuštanjem da to bude, prepuštanjem, to će vas napustiti – a kada to ode, vi ćete u potpunosti biti drugačija osoba.

OSHO
The Book of Secrets

Zađi u svoj strah.
Tiho uđi u njega da vidiš koliko je dubok. Ponekad se ispostavi da uopšte i nije mnogo. Ovako glasi zen priča: Čovek koji je usred noći išao stenovitim putem okliznuo se i pao. Uplašen da će se strmoglaviti hiljadu metara, pošto je znao da se ispod staze nalazi veoma duboka dolina, uhvatio se za neku granu kraj ivice. U noćnoj tami pod sobom je mogao da vidi samo nepreglednu provaliju. Viknuo je i uzvik mu je odjeknuo – nije bilo nikoga ko bi ga čuo. Možete da zamislite tog čoveka i njegovo celonoćno mučenje. Svakog trena pod njim je bila smrt, bilo mu je sve hladnije
po rukama, popuštao mu je stisak, ali uspeo je da izdrži do svitanja. Onda je pogledao dole… i nasmejao se! Nije bilo nikakve provalije. Samo petnaestak centimetara ispod njegovih nogu nalazila se kamena litica. Mogao je da se odmara cele noći, da se naspava – litica je bila dovoljno široka – ali cela noć prošla mu je kao pravi košmar. Iz sopstvenog iskustva mogu vam reći: strah nije dublji od petnaestak centimetara. Na vama je da odlučite da li ćete da se držite za granu i pretvorite svoj život u košmar, ili ćete da ostavite granu i stanete na noge. Nemate čega da se plašite.
OSHO

Dodaj odgovor

Vaš e-naslov ne bo objavljen. * označuje zahtevana polja