RUMI -Blago njegova duha

DUHOVNI SVIJET

Što je netko budniji u svijetu tvari, to dubljim snom spava u svijetu duha.Takva budnost u tvari gora je od svakoga sna, jer kada nam duša nije u Bogu probuđena, naša tjelesna budnost zatvara vrata božanskim darovima.

ZRCALO BOŽANSTVA

♦Svaka ruža slatkoga mirisa priča nam tajnu svepostojanja.♦Bijaše to divan voćnjak, bogat stabaljem i voćem, vinovom lozom i zelenilom. Tamo je sjedio Sufi, s glavom na koljenima; sklopivši oči,utonuo je u duboko, nezemno tihovanje. “Zašto”, upitaše ga, “ne gledaš ove znakove Milostivoga Boga, koje je On svuda uokolo pogledu nam ponudio?” “Znakove”, odgovori Sufi, “ja gledam iznutra, u sebi: vani su samo simboli znakova.”Što je sva ova ljepota na svijetu? Odraz zadrhtale grane, što se u potoku odslikava, odsjaj onoga vječnog Voćnjaka, što stoluje neuveo u ljudskim srcima.♦Boljka ljubljenog nenalik je na druge bolesti; ljubav je zvjezdogled Božjega tajanstva. Bila ljubav zemaljska ili nebeska, ona vodi k Bogu.♦Oni koji niječu Boga nalik su čovjeku koji se odriče svjetlosti sunca i mjeseca, da bi zarinuo glavu u pijesak i pitao: “Ako je duh Božji nazočan u prirodi, gdje je onda njegova svjetlost?”Da bi vidio ljepotu Boga oko sebe, on najprije mora podići glavu iz pijeska i pogledati oko sebe. ♦Rukotvorine Božje mogu se vidjeti posvuda oko nas, ali malo njih zna vidjeti svojstva Boga, koja su ove rukotvorine uvela u postojanje.♦Pođi u radionicu gdje je svemir stvoren, i potraži u njoj Radnika. No budući da je djelo poput vela između Njega i tebe, ti ćeš Ga moći vidjeti samo u Njegovu djelu. I budući da je radionica Njegovo boravište, oni koji stoje vani ne mogu ga vidjeti. Stoga, uđi u radionicu – to jest, u nepostojanje – i gledaj djelo, gledaj Radnika. ♦Zar se pjenoviti val kreće bez rječne struje? Zar se prah može uzvitlati bez vjetra? Budući da si vidio prah – to jest, oblik – ugledaj i vjetar. Vjetar je nevidljiv; mi vidimo tek njegov učinak na vanjskim oblicima, stoga u vanjskim oblicima naziremo božanski duh, vjetar Božji. Rasplini svoje tijelo u gledanju, i prijeđi u prizor, prijeđi u prizor, u prizor! ♦Ljepota i veličina Boga pripada Njemu; ljepota i veličina stvorenoga svijeta posuđena je od Njega. ♦Znaj da je svijet stvorenih bića poput čiste vode bistrice, koja zrcali Božja svojstva. Njihovo znanje, pravednost, i dobrota, odslikavaju Božje znanje, pravednost, i dobrotu, baš kao što se nebesnica zvijezda odražava u vodi tekućici. Zemaljski kraljevi odjek su Božjega krajevstva. Učenjaci zrcale Božju mudrost. Ljudi i narodi mogu se mijenjati iz pokoljenja u pokoljenje, ali božanska su svojstva vječna. Voda rijeke često se mijenja, no odsjaj mjeseca i zvijezda u njoj ostaje isti. ♦Vanjski oblik zemlje prah je, no nutrina joj je od svjetlosti. Vanjski je izgled u sukobu s nutarnjom zbiljom – kao da je ljuštura školjke u sukobu sa svojim biserom. Vanjsko kaže: “Ja sam to i ništa više.” Nutrina kaže. “Pozorno gledaj i naći ćeš me.” Vanjsko kaže. “Unutrašnja stvarnost je obmana.” Nutrina kaže: “Čekaj i gledaj. Otkrit ću ti istinu.”

LJUDSKI DUH

♦Vidljivo je tijelo, skriven je duh. Tijelo je poput rukava, duh je ruka u rukavu. I um je nevidljiv, ali se i um i duh naziru u ponašanju čovjeka.♦Ljudski je duh skriven, nesaznatljiv. Riječima našim i postupcima mi otkrivamo nutarnju prirodu njegove biti. Bit je toga duha nepromjenjiva, ali njezin izraz – naše riječi i djela – prolazne su i podložne mijeni. Naša molitva, duhovne bitke, post, sve je prolazno, ali duh koji ih potiče, traje zauvijek. Duh čovjeka brusio je i kušao sebe na kamenu kušaču božanske zapovijedi. ♦Tijelo je šator duhu, lađa Noi. ♦Ljudski je duh svijetao, i traži ono što je dobro. Mala sobost je tamna i pod uplivom je osjetila. I kako onda mala sobost pobjeđuje duh? Ona ga svladava zato jer joj je tijelo dom, dok je duh stranac u svijetu tjelesnosti. Pas brani svoje dvorište poput podivljala lava. ♦Evo kakvo je stanje čovjeka: donešeno bje anđelovo krilo i svezano za magarčev rep, kako bi magarac mogao prihvatiti štogod od vrlina anđela, čijim je sjajem obasjan. ♦Kad plodu u utrobi dođe vrijeme da primi duh života, sunce mu priskače u pomoć. Plod oživljava, jer ga sunce obdaruje duhom. Od drugih zvijezda plod prima tek nejasan biljeg, sve dok ga sunce ne obasja. Kako se plod spaja sa sjajnim suncem u materinjoj utrobi? Sunce ima mnoge načine, ćutilima našim skrivene: način kojim zlato biva još zlatnije, način kojim običan kamen postaje granat i crveni rubin, način po kojemu zrije voće, i način kojim se prestrašenu čovjeku daruje hrabrost. ♦Sunce, duh, u prozorima tijela podijelilo se na zrake. Kad gledaš sunčev krug, vidiš: jedan je; u to će posumnjati svatko, tko je zasjenjen svojim pogledom na tijelo. Mnogost je duh životinjski; ljudski je duh jedna bit. Kolikom je mjerom Bog posuo Svojim svjetlom čovječji rod, tolikom su mjerom ljudska bića suštinski jedno. Ali u istini, Njegova je svjetlost nedjeljiva. ♦Duh je poput sokola, tijelo je negva njegova. To jadno, okovane noge i slomljena krila stvorenje! ♦Jezgra je svakoga ploda bolja od njegove kore. Gledaj tijelo kao koru, a na duh gledaj kao na jezgru. ♦O ti, koji si zaljubljen u svoj um, i koji izdižeš sebe iznad obožavatelja oblika – znaj da je tvoj um tek zraka sveopćega Uma, bačena na tvoja ćutila; gledaj na nj kao na pozlatu svrh vlastitoga bakra. ♦Um je oblikom dvojak. Prvi se oblik stječe, uči se iz knjiga i od učitelja, razmišljanjem se i pamćenjem, logikom i znanošću njeguje. Na taj način jačaju umne moći, ali što više znanja stječeš, to veći teret nosiš. Drugi oblik uma dar je Božji. Njegov je vrutak samo srce ljudske duše. Kad voda božanskoga znanja proključa iz duha u um, um se tada razbistri i razblista, da se više nikad ne zamuti, nikad ne umrtvi. ♦Ljudski je duh u istini svjesnost, izbrušena ogledima i kušnjama. Oni, u kojih je veća svjesnost, većega su duha. Viši je ljudski duh od životinjskoga, zbog veće svjesnosti. Nadalje, anđeoski je duh viši od ljudskoga, jer nadilazi našu razinu svjesnosti, dok je opet duh sveca viši od duha anđela. Oni, u kojih je manje svjesnosti, morali bi učiti do nogu onih u kojih je svjesnost veća. Ruža se poklonstveno ne prigiba pred trnom. ♦Tvoja tjelesna svojstva, kao i tvoje tijelo, puka su posudba. Ne vezuj se srcem za njih, jer su netrajna, tek sat vremena traju. Nasuprot njima, tvoj duh je vječan. Tvoje je tijelo na zemlji poput svjetiljke, čija svjetlost nadolazi odozgor, iz besmrtnoga Izvora.
rumi

Dodaj odgovor

Vaš e-naslov ne bo objavljen. * označuje zahtevana polja